čet - 02.07.2009

Evo dan je na kraju

I danas sam se probudila sa povišenom temperaturom, ipak mama se odlučuje na jutarnje tuširanje koje bi moglo pomoći a da ne uzimamo ništa medicinskoga, tako smo čekali do nekih 10 sati ali ništa uzimamo čepić i nastavljamo dalje. Baš nisam imala nekoga apetita ali nešto sam pojela. Popodne je brzo prošlo. Pogledala sam jedan crtić s mamom malo se poigrala, malo gledala mamu kako pere suđe i sprema po kući....    Sve u svemu brzo je prošlo.   Večera i eto spremamo se na spavanje...... Temperatura se snizila ali me danas nije napuštala, što nas je na neki način privezalo u kuću ali se nadamo da će sutra biti bolje......



Evo i mene u svijet blog

Slika na MojBlogu

Prije svega ljep pozdrav svima, doista se radujem ovomu blogu,i novim prijateljstvima koje ocekujem. Nana je moj nadimak iako sam ga ja gotovo prihvatila vise nego ime, a djevojcica sam koja boluje od cerebralne paralize,citomegalo virusa i jos pono raznih komplikacija. Iako unatoc svemu tome vesela sam i svaki mi je dan jedna velika radost. Svaki dan je jedna nova borba jer zbog citmegalo virusa uvijek imam povisenu temperaturu, a zbog cerebralne paraliz 100 postotni sam invalid, sto znaci da niti hodm, niti sjedim, niti govorim. Eto toliko za moj prvi post. Cujemo se uskoro.